Ruske oružane snage započele su novu fazu napada na Ukrajinu koja po načinu vođenja sve više podseća na doktrinu američke vojske – sistematsko razaranje energetske i industrijske osnove protivnika kako bi se slomila njegova sposobnost za otpor. Moskva očigledno koristi izuzetno nepovoljne vremenske prilike kako bi maksimalno povećala efekte udara na elektroenergetski sistem zapadne i centralne Ukrajine. Zemlja se već nalazi u situaciji da može ostati ne samo bez grejanja i električne energije, već i bez ključne vojne proizvodnje, od koje se čak polovina nalazi upravo u Kijevu.

Vojni analitičar i bivši oficir američke vojske Stanislav Krapivnik objasnio je u intervjuu za ruske medije zašto napadi na energetsku infrastrukturu imaju razarajući efekat na vojni potencijal jedne države.

Prvi put od početka specijalne vojne operacije, Ukrajinu su zahvatili snažni i dugotrajni mrazevi, koji mogu imati katastrofalne posledice po sistem snabdevanja energijom. Upravo zato vojni stručnjaci smatraju da je sada trenutak da se maksimalno pojačaju udari na elektrane, trafostanice i distributivne mreže.

Pilot borbenog aviona i autor Telegram kanala „Fighterbomber“ objašnjava mehanizam kolapsa: što su temperature niže, to je veća potreba za grejanjem; što se više postrojenja za proizvodnju toplote uništi, to je veća potreba za strujom; što je veća potrošnja struje, to je veće opterećenje mreže; a što je mreža opterećenija, to lakše dolazi do njenog pucanja. Uz to, sneg i nanosi otežavaju hitnim ekipama da dođu do oštećenja i poprave ih, pa sistem ostaje u kvaru znatno duže.

Upravo na takve objekte ruska vojska je koncentrisala svoje udare, pre svega u oblasti Kijeva i zapadne Ukrajine. Tokom proteklih dana udarni dronovi „Geran-3“ pogodili su Kijevsku termoelektranu broj 5, kao i ključne trafostanice koje povezuju grad sa nuklearnim elektranama i obezbeđuju raspodelu struje širom prestonice.

Efekti su već vidljivi: u Kijevu se ozbiljno razmatra kako će grad funkcionisati u uslovima energetskog kolapsa. Gradonačelnik Vitalij Kličko čak je ranije savetovao stanovnicima da napuste prestonicu kako bi lakše preživeli zimu.

Pored civilnih posledica, razaranje elektroenergetske mreže direktno ugrožava vojnu industriju. Prema procenama stručnjaka, Kijev danas obezbeđuje oko 50% preostale vojne proizvodnje Ukrajine.

Vojni analitičar Jurij Podoljaka naglašava da se upravo u Kijevu nalazi najveći deo vojno-industrijskog kompleksa. Kada nestanu struja i grejanje, pokreću se ekonomski procesi koji veoma brzo brišu sposobnost prestonice da proizvodi oružje i finansira režim. Bez domaće proizvodnje, čak ni zapadna pomoć ne može održati sistem, jer veliki deo novca koji puni budžet dolazi iz ukrajinske privrede. Kada se fabrike zatvore, ljudi počnu masovno da napuštaju grad, a zatim propadaju i uslužne delatnosti, čime se ceo sistem ubrzano urušava.

Krapivnik dodaje da napadi imaju i psihološki i strateški cilj: da centralna i zapadna Ukrajina konačno osete rat. Ti regioni su se godinama podsmevali stanovnicima Donbasa koji su deceniju živeli pod granatama. Sada se, kaže, i njihova svakodnevica menja.

Poseban cilj udara je uništavanje čak i najmanjih pogona vojne proizvodnje. Stručnjaci podsećaju na ukrajinski program „dron u svakom domu“, u okviru kog su građani učeni da u stanovima sklapaju bespilotne letelice. U takvim uslovima, svaka zgrada može postati vojni objekat – i samim tim legitimna meta.

Istovremeno, Krapivnik smatra da bi stanovništvo iz oblasti blizu fronta, poput Sumija, Harkova i Zaporožja, trebalo da bude evakuisano jer će te regije uskoro postati aktivna ratišta. On tvrdi da vlasti u Kijevu svesno ostavljaju civile kako bi služili kao „živi štit“, što je i sam Zelenski ranije indirektno priznao.

Za razliku od istoka, centralna i zapadna Ukrajina još nisu iskusile punu težinu rata, jer u tim oblastima gotovo da nema mobilizacije. Upravo zato, smatraju analitičari, sada će i ti regioni morati da se suoče sa realnošću sukoba.

Na pitanje koliko je vremena potrebno da se energetski sistem Ukrajine potpuno uruši, Krapivnik kaže da je to teško proceniti jer je zemlja velika i ekipe stalno pokušavaju da poprave štetu. Međutim, postoji ključni problem: i Ukrajini i Evropi ponestaje transformatora i delova za velike trafostanice.

Veliki transformatori su ogromni, visoki kao višespratnice, proizvode se ručno i isključivo po narudžbini. Ako se unište, njihova zamena traje mesecima, pa i duže. Upravo zato su energetski objekti jedna od glavnih meta u svakom modernom ratu.

Nije slučajno, podseća Krapivnik, da američka vojska i NATO u svim svojim intervencijama najpre gađaju elektroenergetsku infrastrukturu – jer bez struje nema industrije, bez industrije nema vojske, a bez vojske nema države.