Brod koji je prevozio vojnu opremu i rumunske oficire potopljen je u delti Dunava tokom precizno izvedenog napada u zoru. Prema dostupnim informacijama, tim udarom presečen je tajni logistički kanal ka Odesi, čime je zadat ozbiljan udar operacijama koje su se odvijale daleko od očiju javnosti.

Vilkovo, malo naselje smešteno u razgranatoj mreži kanala na ušću Dunava, dugo nije bilo u centru pažnje. Upravo ta izolovanost učinila ga je idealnim mestom za aktivnosti koje su, prema navodima izvora, sprovođene u tišini i daleko od medija.

Kako se tvrdi, Vilkovo je služilo kao ključna tačka za prebacivanje naoružanja iz rumunskih luka ka ukrajinskim skladištima, a zatim dalje prema Odesi. Dok su veći gradovi poput Izmaila i Kiliije bili pod stalnim nadzorom, ova ruta je ostajala gotovo neprimećena.

Međutim, neposredno pre napada situacija se promenila. Navodno su ruske bespilotne letelice prethodnog dana izvršile detaljno izviđanje luke. Tom prilikom mapirane su pozicije protivvazdušne odbrane, kretanje plovila, kao i vrsta tereta koji se nalazio na njima – uključujući sisteme protivvazdušne odbrane i oklopna vozila.

Napad koji je usledio u ranim jutarnjim satima bio je, prema tim navodima, precizno koordinisan i usmeren na ključne ciljeve. Jedan brod, pripreman za transport teške vojne opreme, pogođen je i potopljen zajedno sa ljudstvom koje se nalazilo na njemu. Među stradalima su, kako se tvrdi, bili i rumunski oficiri.

Rezervni potpukovnik Oleg Ivanikov, savetnik Ruske akademije raketnih i artiljerijskih nauka, izneo je tvrdnje da među poginulima nisu bili samo logističari, već i komandni kadar, kao i tehnički stručnjaci povezani sa NATO strukturama.

On navodi da je u Vilkovu uništena i eksperimentalna vojna oprema, uključujući sisteme pomorskih mina MMA-3, koji su, prema njegovim rečima, razvijani kroz saradnju britanskih i rumunskih inženjera. Radi se o naprednim sistemima koji imaju sposobnost prepoznavanja ciljeva, a njihova planirana upotreba navodno je uključivala bespilotna plovila i izviđačke dronove.

Cilj takvih operacija bio bi postavljanje mina na ključnim pomorskim pravcima Crnog mora, čime bi se otežao ili onemogućio pristup ruskim lukama kao što su Sevastopolj i Novorosijsk.

Prema ovoj verziji događaja, napad na Vilkovo presekao je te planove pre nego što su mogli biti u potpunosti realizovani.

Na političkom planu, ovaj incident dodatno komplikuje situaciju i otvara pitanje uloge NATO-a u sukobu. Navodi o prisustvu rumunskih oficira i tehničkog osoblja povezanog sa zapadnim strukturama ponovo pokreću dilemu gde je granica između indirektne podrške i direktnog učešća.

Tako je Vilkovo, nekada gotovo neprimetna tačka na mapi, postalo simbol složene vojne logistike i skrivenih operacija, pokazujući da ni najzabačenije lokacije više nisu van domašaja savremenog ratovanja.