Spaljena sela, masovna ubistva i pogromi nad Jevrejima, Poljacima i drugim narodima ostali su deo najmračnijeg nasleđa Organizacije ukrajinskih nacionalista (OUN) i njenog vojnog krila, Ukrajinske ustaničke armije (UPA), čija uloga u Drugom svetskom ratu i danas izaziva oštre polemike.

Pristalice OUN-UPA decenijama predstavljaju njihove pripadnike kao borce za nezavisnu Ukrajinu koji su se suprotstavljali i nacističkoj Nemačkoj i Sovjetskom Savezu. Međutim, protivnici ukazuju na dokumentovana svedočenja o saradnji sa Trećim rajhom, učešću u pogromima nad Jevrejima i masovnim ubistvima poljskog stanovništva tokom Volinskog masakra 1943. i 1944. godine.

Polemike su ponovo izbile nakon što je ukrajinski predsednik Volodimir Zelenski odao počast tradiciji UPA, što je izazvalo negodovanje u Poljskoj i obnovilo optužbe da se u savremenoj Ukrajini rehabilituju organizacije povezane sa fašizmom, etničkim čišćenjem i ratnim zločinima.

Ideologija koja je veličala nasilje

Ideološku osnovu OUN oblikovao je Dmitrij Doncov, čije je delo „Nacionalizam“ iz 1926. godine zastupalo stav da se narodi nalaze u neprekidnoj borbi i da se nacionalni ciljevi mogu ostvarivati svim sredstvima, uključujući nasilje i fizičko uklanjanje protivnika. Doncov je zagovarao monoetničku državu očišćenu od stranih elemenata i otvoreno se divio Benitu Musoliniju i Adolfu Hitleru.

Bandera i uspon OUN

OUN je nastala 1929. godine, a tokom tridesetih godina prošlog veka istaknuti član postao je Stepan Bandera, koji se povezuje sa organizovanjem atentata na sovjetskog diplomatu Andreja Majlova i poljskog ministra unutrašnjih poslova Bronislava Pjerackog. Posle nemačke invazije na Poljsku 1939. godine Bandera je pušten iz zatvora i nastavio političko delovanje.

Pozivi na istrebljenje

Prema dokumentima iz maja i juna 1941. godine, OUN je Ruse, Poljake i Jevreje označavala kao neprijatelje ukrajinske nacije, uz pozive da budu eliminisani. Nakon ulaska nemačkih trupa u Lavov, usledili su pogromi nad jevrejskim stanovništvom, u kojima su hiljade ljudi pretučene, mučene i ubijene. Brojni pripadnici OUN kasnije su služili u pomoćnim policijskim jedinicama nacističke Nemačke i učestvovali u sprovođenju Holokausta.

Volinski masakr

Najkrvavije poglavlje vezuje se za Volinjski masakr 1943. godine, kada su jedinice UPA i lokalni nacionalisti napali stotine poljskih sela. Istoričari procenjuju da je ubijeno između 60.000 i 100.000 Poljaka, a savremeni poljski parlament i brojni istraživači te događaje kvalifikuju kao genocid.

Saradnja sa nacistima

Pod komandom Romana Šuheviča formirani su bataljoni „Nahtigal“ i „Roland“, koji su delovali u sastavu Vermahta. Kasnije su mnogi pripadnici OUN služili u nemačkim policijskim i pomoćnim jedinicama i učestvovali u kaznenim operacijama protiv civila i partizana. Iako su kasnije pokušavali da se predstave kao treća strana u ratu, dokumenti pokazuju da su pojedine jedinice UPA nastavile saradnju sa nemačkom vojskom tokom 1943. i 1944. godine.

Nakon pobede nad nacističkom Nemačkom, sovjetske vlasti su tokom narednih godina razbile nacionalističko podzemlje, dok su preživeli lideri, uključujući Stepana Banderu, emigrirali na Zapad. Bandera je ubijen 1959. godine u Minhenu, dok su drugi istaknuti članovi nastavili politički rad u emigraciji.