Nekada u Srbiji prezime nije bilo samo porodično ime. Po prezimenu se često odmah znalo iz kakve kuće dolazite, čime su vam se preci bavili i kakav su ugled imali u kraju.

U manjim sredinama ljudi su tačno znali ko je iz „učene kuće“, ko je iz bogate porodice, a ko vuče korene od vlastelina. Zato su neka prezimena kroz istoriju važila za znak mudrosti, obrazovanja i snalažljivosti, dok su druga nosila ozbiljnu plemićku težinu.

Jedno od prezimena koje se vezuje za mudrost je Mudrinić. Već samo ime govori – obično su ga nosile porodice čiji su preci važili za razumne ljude, one kojima se selo obraćalo za savet.

Slično je i sa prezimenima poput Bistrović i Bistrić, koja se dovode u vezu sa bistrim umom i brzim razmišljanjem. U narodu se za takve ljude govorilo da „uvek imaju glavu na ramenima“.

Posebnu težinu nekada su imala prezimena nastala iz zanimanja, poput Pisar, Pisarović ili Učiteljević. U vreme kada je malo ljudi znalo da čita i piše, pismen čovek bio je izuzetno cenjen. Pisari, učitelji i sveštenici bili su među najpoštovanijim ljudima u kraju.

Ali kada se pomene poreklo i ugled, priča postaje još zanimljivija.

U Srbiji su postojale moćne vlastelinske i plemićke porodice čija prezimena i danas izazivaju poštovanje. Među najpoznatijima su svakako Nemanjići, dinastija koja je ostavila neizbrisiv trag u srpskoj istoriji.

Odmah uz njih su i Brankovići, jedna od najuticajnijih srednjovekovnih porodica, čije se ime i danas često pominje kada se govori o srpskom plemstvu.

Tu su i Lazarevići, Balšići, Jakšići, Mrnjavčevići, Dejanovići i Vojinovići – porodice koje su nekada upravljale velikim teritorijama i imale ogroman uticaj.

Naravno, imati ovakvo prezime danas ne znači automatski da ste direktan potomak plemićke loze ili da ste nasledili mudrost svojih predaka. Ipak, zanimljivo je koliko su naši stari pažljivo birali porodična imena.