Na prvi pogled, izdavanje skladišnog prostora možda ne deluje kao atraktivan posao. Ipak, iskustvo jedne preduzetnice pokazuje da upravo ovaj poslovni model može da donese stabilnu zaradu uz minimalno svakodnevno angažovanje.

Veronika je još 2015. godine odlučila da investira u sistem urbanih samouslužnih skladišta. Danas upravlja sa tri skladišna centra čija je popunjenost, kako navodi, čak 99 odsto.

Ključ uspeha vidi u dobro odabranim lokacijama, automatizovanom načinu rada i malom broju operativnih obaveza.

Kako izgleda radni dan?

Za razliku od mnogih drugih biznisa, ovaj posao ne zahteva stalno prisustvo vlasnika.

Veronikine obaveze uglavnom se svode na telefonsku komunikaciju sa klijentima, rešavanje tehničkih pitanja, poput zaboravljenih pristupnih kodova, i obradu novih rezervacija.

Kompletan proces zakupa odvija se onlajn, dok se obilazak skladišta organizuje na daljinu.

"Vrata otvaram putem softvera, klijent ulazi, a ja mu objašnjavam: 'Ovo je skladište broj 130, površine dva kvadratna metra'", kaže Veronika.

Video-nadzor i individualni pristupni kodovi omogućavaju da objekti funkcionišu bez stalnog prisustva zaposlenih.

Lokacija je presudna

Za razliku od velikih skladišta na industrijskim periferijama, njeni objekti nalaze se u gradskim naseljima.

Najčešći korisnici su stanovnici iz komšiluka koji traže dodatni prostor za odlaganje stvari poput:

  • sezonske garderobe,
  • bicikala,
  • sportske opreme,
  • nameštaja,
  • stvari koje ne mogu da drže u stanu.

"Naši klijenti su komšije iz kraja", objašnjava Veronika.

Kako navodi, upravo zbog takvog koncepta ima veliki broj dugoročnih zakupaca, a potražnja je toliko velika da je u jednom periodu čak postojala lista čekanja.

Koliko je potrebno uložiti?

Prema njenim rečima, otvaranje skladišnog centra površine oko 400 kvadratnih metara, sa približno 97 skladišnih jedinica, zahtevalo je ulaganje od oko 100.000 evra.

Visina investicije zavisi od stanja objekta i lokalnih propisa, a povraćaj uloženog kapitala očekuje se u roku od četiri do pet godina.

Kolika je zarada?

Veronika navodi da prosečan mesečni prihod po objektu iznosi oko 4.500 evra.

Nakon odbijanja fiksnih troškova, koji uključuju zakup prostora, električnu energiju, internet, bezbednosni sistem i administraciju, ostaje oko 2.500 evra neto dobiti mesečno.

Zakup skladišta površine dva kvadratna metra košta oko 50 evra mesečno, a u cenu su uključeni PDV i osnovno osiguranje.

Prema njenim procenama, profitabilnost ovog poslovnog modela kreće se između 15 i 20 odsto.

Najveći izazov nije posao, već birokratija

Iako svakodnevno poslovanje nije komplikovano, Veronika ističe da administracija predstavlja najveći problem.

Kako kaže, otvaranje novog centra može da traje od osam meseci do godinu dana zbog pribavljanja brojnih dozvola, saglasnosti i usklađivanja sa propisima.

"Kad jednu stavku rešite, kažu vam da vam sada nedostaje druga. To su stvari koje najviše iscrpljuju", navodi ona.

biznis

Planira dalje širenje

Uprkos administrativnim izazovima, Veronika kaže da bi ponovo izabrala isti posao.

Smatra da bi danas odmah investirala u veći objekat, čak i ako deo prostora u početku ostane neiskorišćen, jer se kapaciteti mogu postepeno popunjavati kako raste broj klijenata.

Dodaje da trenutno jedna osoba bez problema upravlja sa tri skladišna centra i veruje da bi isti tim mogao da vodi i veći broj objekata.

"Ima dana kada se telefon uopšte ne oglasi", zaključuje Veronika, opisujući posao koji, zahvaljujući automatizaciji i stabilnoj potražnji, zahteva veoma malo svakodnevnog angažovanja.