Odlazak u crkvu i celivanje ikona deo su verske prakse mnogih pravoslavnih vernika, ali postoje detalji na koje ljudi ponekad ne obraćaju pažnju. Jedan od njih odnosi se na ostavljanje novca nakon celivanja ikone.

Novac se ne stavlja direktno na ikonu. Ako vernik želi da ostavi prilog, za to u hramovima obično postoje posebne kutije, posude ili korpice postavljene u blizini ikona.

Iznos priloga nije najvažniji – on može biti simboličan, mali ili veći, u skladu sa mogućnostima vernika. Prilog se u crkvenoj tradiciji posmatra kao dobrovoljni dar, a ne kao obaveza.

Kako izgleda prilazak ikoni?

Praksa može da se razlikuje u zavisnosti od hrama i lokalnog običaja, ali prilazak ikoni uglavnom se odvija mirno i dostojanstveno.

Vernik se prekrsti, napravi poklon, zatim celiva ikonu i može u sebi izgovoriti kratku molitvu ili zahvalnost. Ako želi da ostavi prilog, novac se stavlja u za to predviđenu kutiju ili posudu.

Suština nije u tome da se pokaže koliko je novca ostavljeno, već u molitvi, poštovanju i dobroj nameri.

Kako se pravilno celiva ikona?

Ne postoji jedan univerzalni redosled koji se u potpunosti isto primenjuje u svakom pravoslavnom hramu, ali postoji uobičajena praksa.

Vernik najpre prilazi ikoni sa poštovanjem, prekrsti se i napravi poklon, zatim celiva ikonu i ponovo se prekrsti i pokloni.

Važno je i gde se ikona celiva. Prema uobičajenoj pravoslavnoj praksi, ikona se ne celiva preko lica prikazane osobe.

Kod ikone Hrista, na primer, vernik može celivati ruku ili nogu, u zavisnosti od prikaza. Kod ikona Bogorodice i svetitelja često se celiva ruka. Kod određenih prikaza postoje i drugačiji običaji.

Najvažnije je poštovanje

Celivanje ikone nije samo formalni gest, već izraz poštovanja prema onome koga ikona predstavlja. Zbog toga se tom činu pristupa mirno, bez žurbe i pokazivanja.

Ako vernik želi da ostavi novčani prilog, najprimerenije je da ga ostavi na mestu koje je za to predviđeno u samom hramu.

Ukoliko niste sigurni šta je običaj u određenoj crkvi, možete jednostavno posmatrati kako vernici prilaze ikonama ili pitati sveštenika. Običaji mogu imati određene lokalne razlike, ali su skromnost, poštovanje i molitva ono što je u njihovoj osnovi.