Odlazak u inostranstvo često donosi nove prilike, ali i osećaj usamljenosti, naročito u prvim mesecima života u novoj sredini. Mnogi koji se presele zbog posla ili bolje budućnosti kažu da im je najteže kada shvate da nemaju nikoga svog u blizini.

Upravo zato je jedna objava u Fejsbuk grupi "Balkanci u Nemačkoj" privukla veliku pažnju i izazvala stotine reakcija. Žena koja se pre tri godine sa suprugom i dvoje male dece preselila u okolinu Minhena ispričala je kako joj je starija komšinica potpuno promenila život.

"Postala je baka mojoj deci"

Kako je napisala, prvi period u Nemačkoj bio joj je izuzetno težak.

"Nismo imali nikoga svog ovde, bili smo potpuno sami. Suprug je bio na poslu, ja sa decom u stanu, jezik sam jedva govorila, plakala sam svaki dan od samoće."

Prema njenim rečima, komšinica Ursula (74) primetila je da prolazi kroz težak period i jednog dana pokucala na vrata noseći kolač.

"Preko prevodioca mi je rekla: 'Ja nemam svoje unuke, a vidim da ste vi sami. Ako želiš, pomoći ću ti oko dece.'"

Kako kaže, od tog trenutka sve se promenilo.

"Ta žena je postala naša rođena baka. Svaki dan provodi vreme sa mojom decom, čita im priče, uči ih nemački, a mene je naučila da pravim nemačke kolače. Deca je zovu 'Oma Ursula' i obožavaju je."

Dodala je da je starija komšinica bila veoma emotivna kada su prošlog meseca krenuli na odmor na Balkan.

"Plakala je na rastanku i kupila deci kofere pune igračaka. Kažu da Nemačka nema dušu? Ima, samo treba biti čovek i naići na čoveka."

U komentarima se javili ljudi sa sličnim iskustvima

Njena ispovest podstakla je brojne članove grupe da podele sopstvena iskustva života u inostranstvu.

Jedna žena napisala je da je gotovo identičnu situaciju doživela u Italiji.

"Moja starija komšinica i njena porodica zavoleli su moju decu. Svakodnevno im je držala časove engleskog, vodila ih na bazen i prihvatila nas kao svoje. Šta je tu loše? To što smo se uklopili u dve različite kulture?"

Druga korisnica ispričala je kako joj je porodica u Nemačkoj pomogla nakon velike porodične tragedije.

"Kada mi je suprug preminuo, bila sam trudna i ostala sama sa malim detetom. Primili su mene i moju decu kao članove porodice. Dve godine nisu želeli da plaćam stan niti troškove. Biću im zahvalna dok sam živa."

"Dobri i loši ljudi postoje svuda"

Mnogi komentatori složili su se da dobrota nema veze sa nacionalnošću.

Jedna članica grupe napisala je da je, nakon lošeg iskustva sa ljudima iz svog okruženja, najveću podršku pronašla upravo među nemačkim komšijama.

"Danas su moje komšinice Nemice bolje od većine 'naših' koje poznajem."

Slična iskustva podelili su i drugi članovi grupe.

"Doselila sam se u Nemačku pre 37 godina. Ljudi od kojih smo iznajmili stan bili su mi kao roditelji."

"Imala sam dve takve bake koje su mi čuvale decu, pomagale kada je bilo najpotrebnije i nikada ništa nisu tražile zauzvrat."

Priča koja je pokrenula brojne reakcije

Objava je izazvala veliku diskusiju među članovima grupe. Dok su pojedini istakli da ih je priča dirnula, mnogi su poručili da upravo ovakva iskustva pokazuju da se ljudi ne mogu procenjivati po nacionalnosti.

Kako su zaključili brojni učesnici rasprave, dobri i loši ljudi postoje u svakoj zemlji, a nekada upravo potpuni stranci postanu najveća podrška onda kada je najpotrebnija.