Terapeuti ističu da deca usvajaju ovakav obrazac ponašanja kada roditelji izgovaraju ove rečenice.
Odnosno, kada od odraslih dobijaju protivrečne poruke – jedno se govori rečima, a sasvim drugo pokazuje tonom glasa, izrazom lica ili ponašanjem.
„Pasivna agresija je zamena za emocionalnu iskrenost. Deci su potrebni odrasli koji će im pokazati da je moguće biti istovremeno i ljubazan i direktan“, rekao je terapeut Met Grammer.
„Dobro, radi kako hoćeš“
Ova rečenica najčešće zapravo znači suprotno od onoga što se izgovara. Dete tako uči da otvoreno neslaganje nije poželjno i da drugi treba sami da pogode šta nije u redu.
Umesto toga, stručnjaci savetuju da roditelj jasno kaže: „Ne slažem se s tvojom odlukom i želim da ti objasnim zašto.“
„Posle svega što sam danas uradila...“
Ovakve rečenice kod dece stvaraju osećaj krivice i uče ih da se ljudi mogu navesti na poslušnost izazivanjem griže savesti.
Mnogo zdraviji pristup bio bi: „Trenutno sam preopterećena i bila bi mi potrebna pomoć.“
„Ja sam očigledno loš roditelj“
Kada dete želi da razgovara o nečemu što ga je povredilo, roditelji ponekad odgovore sarkazmom ili preteranom samokritikom. Time se pažnja skreće sa detetovih osećanja na roditelja.
Umesto toga, bolje je reći: „Razumem šta želiš da kažeš. Nije ti prijalo kada sam...“ Tako dete vidi da ga roditelj sluša i uvažava njegova osećanja.
„Znaš ti dobro šta si uradio“
Psihoterapeuti upozoravaju da dete često uopšte ne zna na šta roditelj misli. Ovakve izjave stvaraju utisak da ljudi treba da čitaju tuđe misli umesto da otvoreno razgovaraju.
Mnogo korisnije je reći: „Želim da ti objasnim šta me je uznemirilo i zašto.“
„Da me stvarno voliš...“
Ova rečenica ljubav pretvara u sredstvo ucene. Deca mogu steći utisak da naklonost moraju da zasluže poslušnošću, umesto iskrenim odnosom.
Stručnjaci preporučuju da roditelj umesto toga kaže: „Ovo mi je važno i želim da ti objasnim zbog čega.“
Ćutanje nije rešenje
Ignorisanje deteta ili takozvani „tretman ćutanjem“ takođe spada u pasivno-agresivno ponašanje. Deca koja odrastaju uz ovakav obrazac često kasnije i sama koriste ćutanje kao kaznu ili veruju da su uvek ona kriva kada druga osoba zaćuti.
Bolji pristup je iskrena poruka poput: „Uzrujana sam i potrebno mi je malo vremena da se smirim. Razgovaraćemo kasnije.“
Stručnjaci podsećaju da komunikaciju ne čine samo reči. Uzdisanje, prevrtanje očima, izbegavanje pogleda, prekrštene ruke ili okretanje leđa takođe šalju snažne poruke. Zato savetuju roditeljima da razgovaraju mirnim tonom, održavaju blag kontakt očima i zauzmu otvoren stav tela, jer deca jednako uče iz onoga što vide kao i iz onoga što čuju, piše Huff Post.
Komentari (0)