„Fajnenšel tajms“ došao je do tih zaključaka analizom ruske prepiske, evidencija putovanja i vojnih patenata.

Stručnjak za iranski raketni program i viši analitičar britanske organizacije „Istraživanje naoružanja u sukobima“ Fabijan Hinc ocenio je da je reč o izuzetno osetljivom transferu vojne tehnologije.

„Ovo je transfer izuzetno strateški osetljive vojne tehnologije iz Rusije koju Iranci pokušavaju da steknu decenijama“, rekao je Hinc.

Bez zelenog svetla sa vrha Moskve teško da je bilo moguće?

Prema njegovoj proceni, projekat ovakvih razmera teško da je mogao da bude rezultat dogovora nekoliko kompanija i vojnih stručnjaka.

Hinc smatra da bi za takav program bilo potrebno političko odobrenje na najvišem nivou u Rusiji.

„Program poput ovog zahtevao bi političko odobrenje sa samog vrha Rusije“, naveo je.

To, međutim, predstavlja njegovu procenu – u dostavljenom materijalu nema potvrde da je Vladimir Putin lično odobrio transfer.

Vrhunski ruski stručnjaci uključeni u projekat

Prema istrazi „Fajnenšel tajmsa“, u iranski program bili su uključeni neki od vodećih ruskih stručnjaka za raketnu tehnologiju.

U središtu projekta nalazi se razvoj posebnog pogonskog sistema sa mlaznim motorom koji bi krstarećoj raketi trebalo da omogući održavanje brzine višestruko veće od brzine zvuka.

Takva tehnologija predstavljala bi veliki iskorak za Teheran.

Što se projektil kreće većom brzinom, protivniku ostaje manje vremena da ga otkrije, prati i pokuša da ga presretne.

Iran nije dobio samo raketu – već znanje da je sam napravi

Upravo je to jedan od najvažnijih delova priče.

Prema navodima lista, ruska pomoć nije se svodila na isporuku gotovog sistema. Moskva je navodno pomagala Teheranu da dođe do tehnologije i stručnog znanja potrebnog za sopstveni razvoj rakete.

To bi za Iran bilo daleko značajnije od jednokratne isporuke određenog broja projektila, jer bi mu omogućilo da u budućnosti samostalno razvija i unapređuje takve sisteme.

Iran je, prema dostupnim informacijama, upravo takvu tehnologiju pokušavao da razvije godinama.

Ključni sistem već napravljen i testiran

„Fajnenšel tajms“ navodi da je Iran već konstruisao i testirao pogonski sistem razvijan u okviru ovog programa.

Ipak, postoji važna razlika između uspešnog testa motora i operativne rakete spremne za rat.

Za sada nema dokaza da Iran već poseduje završenu supersoničnu krstareću raketu zasnovanu na toj tehnologiji koja je raspoređena u njegovim oružanim snagama.

Drugim rečima, Teheran je, prema navodima istrage, stigao do testiranja jednog od ključnih elemenata sistema, ali nije potvrđeno da je kompletna raketa završena i uvedena u arsenal.

Saradnja Moskve i Teherana mnogo dublja nego što se mislilo

Ukoliko su dokumenti na kojima se zasniva istraga autentični, otkriće pokazuje da vojna saradnja Rusije i Irana ide znatno dalje od klasične trgovine naoružanjem.

Moskva u tom slučaju Teheranu ne bi samo prodavala vojnu opremu, već bi mu pomagala da ovlada tehnologijom koju može samostalno da koristi i dalje razvija.

Takav transfer mogao bi dugoročno da promeni raketne sposobnosti Irana, jer bi Teheranu otvorio put ka novoj generaciji veoma brzih krstarećih projektila.

Izvor: Financial Times / Informer